Dopis prof. dr. sc. Đuro Blažeka

List "Štrekar" koji je objavilo KD "Međimurje" iz Velenja doista je prekrasna pitoreskna zavičajna slika koju su brojni Međimurci u Velenju satkali u počast svojeg rodnog kraja.

Imajući čast predstavljati Rječnik Murskog Središća u Velenju (što je i u listu lijepo prezentirano i fotografijama i riječju), čuo sam jednu prekrasnu jezičnu opreku od jedne Međimurke koja u umirovljeničkim danima često ide u zavičaj: "Kad kažem "Idem dimo." mislim na Velenje, a "Bil sam domaj." ili "Idem od doma" znači da sam bila u Cirkovljanu ili da idem iz Cirkovljana u Velenje.

Gospodin Matija Blagus Đurkanov s velikom je ljubavlju i trudom uredio list, isto kao i što vodi Kulturno društvo Međimuraca u Velenju. Kao što uspoređuje u pogovoru, žica na granici Slovenije i Hrvatske simbol je novih vremena kad se "naši starci već ne zideju na poto pred hižami i pospominaju se o svemu što čini život".

Nakon uvodne riječi slijedi intervju sa Zlatkom Kraljićem, međimurskim piscem koji je dobio veliko priznanje Javnega sklada za kulturuo Republike Slovenije i čija je umjetnost inspirirana Murom. Nakon toga su izvještaji s različitih kulturnih manifestacija gdje su nastupali Međimurci u Sloveniji: nastup tamburaške skupine na Poljani pri Prevaljah, Likovna kolonija na Suchu, nastup tamburaša na prazniku Krajevne skuponosti u Gorici i Sabor hrvatske kulture u Sloveniji.

Lijepo je sjećanje gospodina Blagusa na Sisvete u djetinjstvu. Doista je to nekada bio nekakav drugačiji život, ljudskiji negoli danas, posebice je bio lijep prizor groblja obasjanog od svijeća. Dečki su hosili po grobju i nagledavali puce: groblje je susret živih i mrtvih, nekadašnjeg i budućeg života kojemu je susret budućih mladenaca preduvjet.

Nakon toga slijedi izvještaj s proslave Martinja i krštenja mošta. To je bio pravi praznik za nepce. S izleta po Hrvatskoj izvještava Đuro Haramija (Krapina, Lipik, jasenovac). Na kraju je vrlo koristan prilog o Štrigovi, i to s geografskog, povijesnog i etnološkog aspekta. Na zadnjoj stranici su "jubilanti", tj. članovi društva koji su napunili 50, 60 ili 70 let. Za Međimurce u Velenju, a i za sve Međimurce, pravi praznik međimurske reči i duha.

Što reći i o prevrijednoj činjenici da je list napisan kajkavskim jezikom!!! Već samo to ovaj list čini prevrijednom kulturološkom činjenicom. Autor, iako nije znanstveni jezikoslovac, izvrsno je pohvatao pravopisna i gramatička pravila pisanja kajkavštinom i to je bolje napravio negoli bi to mnoga ugledna znanstvena pera koja pokušavaju pisati na taj način (na žalost, rijetko). Međimurska kajkavština Goričana izgleda da je (prema riječima Miroslava Krleže koje je uputio Ivi Horvatu) ona "prava", ona "uhu najmilija".

Ovaj zavičajni list sadrži sve što bi jedan uzoran zavičajni list trebao imati, a ono što bismo sasvim sigurno htjeli, to je veći broj stranica i veći broj priloga u kojima bi se Međimurci sjećali starih vremena. Vjerujem da bi ih se našlo dosta koji bi htjeli pričati o starim vremenima, ali i o usporedbama starih i novih vremena. Bila bi dobra rubrika "Stare riječi" gdje bi se na jednostavan način opisivali neki stari leksemi: ne samo kao leksikografska činjenica već i neke priče i asocijacije vezane uz tu riječ. Također bi bila poželjna rubrika "Stari običaji i igre".

Uz čestitke uredniku lista, želim mu da nas još mnogo puta obdari ovako vrijednim štivom koje čuva spomen na jednu autohtonu kulturu koja nažalost u vrtlogu svakodnevnog života nestaje.

Čakovec, 10. veljače, 2016.
prof. dr. sc. Đuro Blažeka